Pjesnik mitske Slavonije

To da su ljudi prepuni slabosti i brige jednih za druge pokazuju ponajviše u jedinstvu blizine smrti, kada nam ode draga osoba koja se za života nije odrekla sebe i koja nije napustila vlastitu raznježenost životom te na kraju nije dopustila svoju svjesnu smrt. Nije umrla u svojoj suštini. Miroslav Slavko Mađer bio je jedan od onih koji su spisateljskim talentom tragali za mogućnošću nastavka života, čineći ga ljepšim među nama ovdje i sada – ne bivajući zarobljen unutar sebe sama. Time je dugo nadilazio smrt, usuprot povremenim mislima o prestanku vlastite osobnosti, on je opjevao predodžbe o smrti i time odagnao smrt. Prevladavala je estetizirana ljubav.

Mađer je svakodnevno pisao i stvorio golem opus

Naime, Miroslav i nadalje opstaje u hrvatskoj književnosti, ostaje njegov specifično toniran osjećaj za zavičajnu Panoniju gdje i horizont zalazi, a zatim i za krajnju južnu, maritimnu „pučinu horizonta“, inzularnost: otok se „ne širi, on samo viri, iz života koji je samo lijep“. Zavladat će njime vitalistički optimizam očaravši ga mistikom vlastite tradicije, prije svega slavonske ravnice, koja svojim zamamnim opsegom može stvoriti iz svog prirodnog daha i čovjeka ratara i čovjeka pjesnika. Nadamo se da će njegova „nova“ egzistencija zadobiti napokon i novu neograničenu slobodu tamo gdje ga sve ono što je neskriveno volio (i nebo i zemlju, i more i rijeke) i nadalje drži u svome zagrljaju. Tako je i za života bio u trijadnom zagrljaju obitelji, književnosti i prijateljstva.

Pišući strelovito i gotovo svakodnevno, toliko da nam se čini da je i sada, kad mu „viša sila“ iznad nas honorira književni rad, još u nezaustavljivu nadahnuću. Uspio je stvoriti golem opus sastavljen od poezije, proze i dramskih tekstova. Pitamo se pritom: Što može napisati čovjek koji se nije ničim ogriješio, a riječ je o višim moralnim i čovječnim zakonima? Može proniknuti u svoj život, život bližnjih i život prijatelja s kojima se neprstano družio i sastajao. Emitirao je pritom sebi svojstvenu toplinu prisne bliskosti koja vas netom osvaja. I zaista, ostavljao je isključivo dojam nepopravljive dobričine: toplih očiju i tiha glasa. Čini se da i njegov sin, također pjesnik, ostavlja isti dojam kao komplementarna osoba. No mnogo toga je u životu uspio postići uz svesrdnu pomoć supruge i strpljive družice Marije, koja mu je bila uzdanica i ohrabriteljica cijeloga njegova uzornoga života. Zahvaljujući tomu golem je popis njegovih suputničkih i obostrano adorantskih prijatelja s kojima je obostrano izmjenjivao životno iskustvenu priču, radosti i tuge, a nikad malodušje. Zadivljuju oni iz umjetničkog miljea: N. Fabrio, D. Dragojević, B. Bošnjak, S. Novak, Č. Prica, V. Gotovac, Z Tomičić, B. Pavlović, D. Tadijanović, V. Pavletić, J. Pupačić, V. Parun, D. Jelčić V. Parun, N. Idrizović, A. Stamać, B. Vladović, D. Horvatić, M. Stančić, B. Glumac, M. Peić, S. Marković, B. Miljković, V. Popa, V. Krmpotić, J. Skok, M. Slaviček, V. Rem, B. Hećimović, V. Stahuljak, J. Laušić, V. Andrilović, B. Hribar, T. Bilopavlović, M. Vaupotić... Važno je istaknuti da se pritom, iako blagonaklono kritičan, uvijek iskreno radovao uspjehu drugih.

Za neke će možda zazvučati oportuno ako se kaže da je Mađer bio apolitični domoljub. Stoga će disparatno izvješće da su zahvalnoj obitelji sućutnost izrazili i predsjednik Matice hrvatske i Ministarstvo kulture, i gradonačelnici Zagreba i Vinkovaca, i HAZU, i Društvo hrvatskih književnika kao i Hrvatsko novinarsko društvo – biti na posve doličnom mjestu. Za nas je važno saznanje da nas je napustio pjesnik koji je život ukrasio jednostavnim ushitnim riječima i lijepim slikama kojima je opisao tugu i ljubav, ne ostavivši za sobom nedočitane praznine. Ipak, bilo ih je. Jedna od njih je nenadomjestiva – rano preminuo brat Slavko, također pjesnik, s kojim je Miroslav, brinući se za njegovu ostavštinu, dijelio jedinstvo po krvi te je svome imenu doda slovo S. – nadopisujući svoga brata na svoju poeziju. Nadopisao je Miroslav S. Mađer i „nas“ na svoju poeziju i mi ćemo ga i nadalje voljeti kao i „otok“ o kome je pisao i kojega više nema.